ETICS kontakti sustav je povezani sustav za vanjsku toplinsku izolaciju građevine. Sastoji se od sljedećih sastavnica : toplinsko izolacijska ploča, pričvrsnice, armaturni sloj, staklena mrežica, impregnacija, završno dekorativne žbuke. ETICS sustav je normirani sustav te se izvodi prema  HUPFAS i European Association for ETICS smjernicama.

Postoje razne vrste toplinskih izolacija ETICS sustava. Većinom se koriste EPS i kamena vuna (MW). Razlog tome je što su te dvije toplinske izolacije normirane i usklađene na tržištu (ETA ispitivanja i Izjave o svojstvima) od strane proizvođača materijala. Pored ovih toplinskih izolacija postoji i mogućnost izvedbe ETICS sustava sa konopljom (inovativan proizvod zbog povećanih ekoloških standarda), plutom (za povećane zahtjeve zvučne izolacije), ploče drvenih vlakana, Multipor i ostali. 

Ne postoji isključiv odgovor na ovo pitanje. Svaki tip fasade ima svoje mane i prednosti. Kod ventiliranih fasada bitno je naglasiti da su trajnije (veći uporabni vijek obloga/završni sloj, u slučaju degradacija lakše sanirati), bolje propuštaju vodenu paru i imaju puno veću estetsku slobodu u završnim oblogama. Zbog toga su i puno skuplje od ETICS sustava jer zahtijevaju potkonstrukciju (samim time i projekt fasade) te veći utrošak vremena u izvedbi. ETICS sustavi omogućavaju bolju U vrijednost (ventiliranim fasadama zračni sloj od 3 cm - 5 cm ne ulazi u kalkulaciju U vrijednosti), jednostavniji su za izvedbu (detalji se lakše izvedu jer je in situ tehnika izvedbe, kod ventiliranih većina elemenata se priprema u radionici) i jeftiniji. 

Razlika u završnim slojevima je u njihovom sastavu i udjelu veziva. Bitno je naglasiti da se u svojstvima materijala razlike očituju u vodoodbojnosti i paropropusnosti. Kod akrilatnih završnih slojeva veći je udjel akrilata (polimera) te ga karakterizira veća vododbojnost, ali samim time i slabija paropropusnosti. Iz tih razloga, prepouča se izvoditi na fasadama sa EPS-om i XPS-om gdje su njihove baze sličnog sastava te ga izbjegavamo na sustavima koji imaju bolje faktore difuzije (MW - kamena vuna). Silikatna žbuka je pogodna za unutarnje i vanjske primjene (može se izvoditi na svim sustavima) te ga odlikuje bolja paropropusnost, ali slabija vodoodbojnost (manja trajnost). Silikonsku žbuku odlikuje optimalna vodoodbojnost i paropropusnost te ju je preporučljivo izvoditi na svim sustavima.

Za pravilan odabir završnog sloja potrebno je uzeti više elemenata u obzir. Izloženost objekta atmosferilijama i klimatska pozicija objekta uvjetuju koji je najoptimalniji završni sloj. Ako se objekt nalazi u klimi koja je vlažna (takav slučaj može biti i u šumovitim dijelovima grada) preporučljivo je odabrati završni sloj koji je vodoodbojniji (silikon i akrilat). Ako objekt nije velike visine te je manje izložen vremenskim uvjetima, onda je preporuka izvoditi silikatnu žbuku. Veoma je bitno prije izvođenja sustava (samim time i odabira završne žbuke) definirati ton fasade. U sljedećem pitanju objašnjavamo zašto.

HBW je numerička oznaka koja označava refleksiju pojedinog tona. Ton može imati potpunu emisivnost (HBW = 0, E = 1) što znači da ton "upija" svu energiju Sunčevog zračenja te ne reflektira energiju u okolinu. Kod bijele boje emisivnost je bliža vrijednosti 0 te HBW u rasponu 80-100 (postotak reflektirane energije Sunčevog zračenja). To je jako bitan podatak koji nam služi za odabir odgovarajućeg ETICS sustava i završnog sloja. Nepisano je pravila da se za tonove sa HBW ispod 25 koriste reflektirajući fasadni premazi, posebni armaturni bezcementni armaturni slojevi te impregnacije sa svojstvom reflektiranja.

Postoje završni slojevi koji imaju zrna skoro kao glet masa (d=0,2 - 0,6 mm). Za izvedbu takvog završnog sloja potrebno je nanositi više završnih slojeva gdje sa svakim slojem umanjujemo njezinu granulaciju.

Nepisano je pravilo da se koriste završne žbuke zrna 2.0 mm jer je optimalna po pitanju potrošnje, trajnosti i cijene. Većina standardiziranih završnih žbuka su 1,5 mm, 2.0 mm i 3.0 mm. Moguće je izvoditi žbuke sa mješavinom granulacija i zrna većih od 3.0 mm. U slučaju odabira veće granulacije, dobiva se na trajnosti (veća debljina sloja koja se odupire atmosferskim uvjetima), strukturi žbuki (estetika), ali i većoj potrošnji (veća cijena).

Ako gledamo faktor difuzije, vuna je 50 puta propusniji materijal po pitanju dizufije vodene pare od stiropora i materijala na bazi polistirena. Za "disanje" zidova i elemenata objekta, potrebno je sagledati cijeli presjek zida. Ako imamo betonsku konstrukciju te vunu kao toplinsku izolaciju, propuštanje vodene pare ("disanje") nije toliko bolje koliko bi bilo da se stavi stiropor kao toplinska izolacija. Beton je po svojim svojstvima materijal koji ne propušta vodenu paru kao opeka te bi bila optimalnija opcija izvesti vunu na opeku (u tom slučaju potrebno je sa unutarnje strane zida izvesti vapnenu žbuku ili vapneno gipsanu žbuku). 

Naša je preporuka premazivanje završnog sloja fasade. Završni sloj žbuke, kao i svi građevinski materijali, ima sposobnost sušenja i upijanja. To veoma oscilira ovisno uvjetima u kojima se nanosi završna žbuka. Preprouka je izvoditi završnu žbuku u uvjetima 20 °C i RH :50-60%. Takvi uvjeti u većini slučajeva nisu mogući te kod viših temperatura dolazi do prebrzog sušenja završnog sloja žbuke. To može dovesti do pojave mikropukotina u završnom sloju. Takve mikropukotine ne doprinose sustavu prvih par godina uporabivosti, ali nakon izglednog vremena mogu dovesti do oštećenja u slučaju cikličkih vremenskih uvjeta (hladna zima/vruće ljeto). Iz tih razloga, preporučamo premazivanje fasadnog sustava (završne žbuke) fasadnim premazom kojim onemogućujemo ulaz atmosferilija u sustav. Pogledajte pitanje broj 17. gdje objašnjavamo održavanje fasade.

Po pitanju negorivosti izolacijskih materijala, kamena vuna ima najviše svojstvo negorivosti - A1. Protupožarna svojstva ponekad nisu toliko bitna koliko protupožarno projektiranje te je moguće i sa jeftinijim i lakšim materijalima poput stiropora dobiti jednako dobro protupožarnu otpornost objekta (korištenje barijera, protupožarna brtvljenja itd). Kod protupožarstva potrebno je sagledati cijeli koncept projektiranja te ne zaboraviti financijski aspekt.

Za točan odgovor na to pitanje potrebno je napraviti projekt građevinske fizike gdje projektant prema tekućem praviliniku određuje debljinu toplinske izolacije, deifnira strojarski dio, faktore iskoristivosti, U vrijednosti ovojnice itd. Od 2020. god nastupa nZEB (zgrada gotovo nulte energije) gradnja te će svi sudionici gradnje biti primorani u projektnoj fazi razmišljati o detaljima toplinskih mostova, U vrijednosti, zrakopropusnost objekta itd. Po našoj slobodnoj procjeni, preporučamo minimalno 12 cm toplinske izolacije (stiropor ili kamena vuna) da bi bili u rangu energetske učinkovitosti. Za veće zahtjeve poput nZEB ili Passivhausstandard potrebno je cijelu ovojnicu i strojarstvo projektirati (rekuperacija, vanjska stolarija sa najvišim standardima, smanjen omjer površine stolarije u odnosu na cijelu površinu ovojnice itd) te pristupiti rješavanju detalja spojeva i toplinskih mostova.

Za prijavu energetske obnove potrebno je kontaktirati Fond za energetsku učinkovitost i pratiti njihove natječaje i javne pozive. Prvo je potrebno napraviti energetski certifikat za objekt koji se želi prijaviti na obnovu. Na temelju energetskog certifikata (npr. dobijete D razred) ide se u projekt energetske obnove gdje se Fondu prikazuje ušteda energije (energetskom obnovom npr. dobivate A razred) i prijavom na natječaj odobravaju Vam se, ovisno o lokaciji i postotku uštede, sredstva u iznosu od 40% do 80% cijele investicije.

Ovo pitanje ima više strane gledišta te samim time i različite odgovore. Mi smo u energetskoj obnovi od samih početaka te na temelju objekata koje smo energetski obnovili došli smo do sljedećih zaključaka. Po pitanju energetske učinkovitosti i isplativosti (ROI - Return on invest) investicije, gruba procjena je da se uzornim ponašanjem stanara (praćenje investitora da energiju nepotrebno ne troše, dizanje roleta zimi za dobitke sunčeve energije, itd.), objektom koji ima jednostavnu tipologiju (omjer površine ovojnice i volumena), kvalitetnim projektom energetske obnove, iskusnim izvođačem i nadzorom može u periodu od 15 god - 20 god napraviti povrat investicije. Mnogi investitori su prijavili energetsku obnovu te su nakon projekta obnove shvatili da će im se povrat investicije dogoditi za 25 god. kada uporabni vijek fasade/krova/stolarije prestaje. U tom slučaju ne treba gledati na energetsku obnovu kao investiciju koja će se isplatiti uštedom energije, nego na dodanu vrijednost objekta gdje se uporabni vijek objekta produžuje te povećava vrijednost cijele zgrade. Ako pogledamo obnovu sa tog gledišta, možemo utvrditi da je energetska obnova veoma isplativa, te u većini slučajeve i bez subvencioniranja.

Za toleranciju ravnosti fasade važeća je HRN EN 18202 norma te se vizualni pregled fasade radi sa 3 m okomite udaljenosti gdje je vidno polje 45*i gdje sunčeve zrake padaju okomitu na fasadu. Takav slučaj je normalna pojava te nije moguće napraviti fasadu sa tolerancijom +/- 0.50 mm (tolerancija stakla). Norma definira toleranciju od 5 mm na ravnu letvu od 1 m, i 10 mm na letvu od 4 m. Ako se traže povećani zahtjevi onda je 3mm za 1 m i 8 mm za 4 m. Povećani zahjev HRN EN 18202 ponekad iziskuje drugu ruku špahtlanja armaturnog sloja što rezultira skupljom fasadom za 15 % - 30 % ukupne cijene. 

Ako niste zadovoljni radovima izvođača fasade, naš savjet nam je da problmatiku pokušate rješiti sa izvođačem i nadzorom. Ako takav slučaj nije moguć, onda je potrebno angažirati građevinskog vještaka koji će utvrditi da li su radovi izvedeni po pravilima struke. Ako se utvrde nepravilnosti prilikom izvedbe, jedino što vam slijedi je tužba protiv dotičnog izvođača.

Uporabni vijek fasade je 25 god te se to odnosi na mehaničku stabilnost i očuvanje toplinskih svojstava. Tražene zahtjeve koje ste spomenuli ne spadaju u temeljne zahjeve za građevinu. Kao što je slučaj sa svim proizvodima, fasadu je potrebno održavati bez obzira na tip fasade, kvalitetu izvođača ili proizvođača fasadnog sustava. Naša je preporuka svakih 5 godina cjelovito fasadu mlaznicom tople vode oprati te svakih 10-15 godina nanijeti fasadnu boju gdje će boja ispuniti zrnca fasadne žbuke te ih time sačuvati, produljiti uporabni vijek i vratiti joj prvotni pigment. 

Preporuka je raditi periodičke preglede fasada svakih 2-3 godine te detaljni pregled svakih 5 godina. Za detaljni pregled preporuka je angažirati izvođača radova i proizvođača ETICS sustava. 

Prilikom primopredaje radova obvezno je po Zakonu o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i građenja NN 78/15  tražiti Izvođača pisanu izjavu Izvođača radova za izvedene radove. Pisana izjava (garancija) se izdaje na 2 god ili 10 god u slučaju da se cijeli sustav ETICS fasade izvodi od istog proizvođača (u tom slučaju u pisanoj izjavi potrebno je staviti i proizvođača ETICS sustava). 

Pisana izjava treba sadržavati sljedeće : Naziv Izvođača radova, naziv Stručnog nadzora, naziv građevine, ugovor prema kojem su izvođeni radovi, naziv ETICS/ventilirane fasadnog sustava, uvjeti održavanja. Pravilno ispunjena pisana izjava mora biti ovjerena od ovlaštene osobe izvođača (voditelj radova ili voditelj građenja). 

Kod izvođenja ETICS sustava postoji vjerovatnost da je ostalo zadržane vlage u konstrukciji objekta te smanjena debljina armaturnog sloja ispod preporučene (minimalna debljina armaturnog sloja kod EPS-a je 3 mm, preporuka da ne bude manja od 4 mm. kod kamene vune 5 mm). Preporuka izvođača je da se armaturni slojevi izvode sa laganim ljepilima jer je lakše dobiti traženu debljinu armaturnog sloja zbog veće granulacije ljepila te imaju manji specifični toplinski kapacitet i time uzrokuju manja temperaturna naprezanja. 

Ovakvi slučajevi su sve češća pojava na ETICS fasadama. Razlog tome su točkasti toplinski mostovi uzrokovani pričvrsnicama (tiple). Da bi se izbjegao takav izgled fasade preporuka je izvoditi fasadu sa navojnim pričvrsnicama i rondelama te armaturni sloj od laganih ljepila (bolja toplinska provodljivost nego klasična polimer cementna ljepila veće gustoće). 

Prije početka izvođenja adaptacije naša je preporuka da angažirate kvalitenotnog arhitekta koji će vam napraviti projekt arhitekture, strojarstva, struje, vode i odvodnje. Veoma je bitno da pored arhitekta imate kvalitetnog statičara koji će se konzultirati sa arhitektom i Vama kao investitorom te na temelju arhitekture napraviti projekt statike. Prilikom projektiranja potrebno je kontaktirati nadležne službe za suglasnosti (Plinara, HEP, ovlašteni dimnjačari, ViO, Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode, itd). Nakon što ishodite sve suglasnosti, dobijete potvrde projekata te potencijalnu građevinsku dozvolu (u slučaju da izvodite više stanova iz jedne jednice), sljedeći korak Vam je pronaći kvalitentog i stručnog izvođača i nadzora. Bez obzira na gotov projekt, preporuka je da prije ulaska u izvođenje napravite konzultacije sa potencijalnim izvođačem oko projekta jer su uvijek moguće neke pogreške u projektu ili zanemareni detalji koji mogu utjecati na adaptaciju i trošak. 

Fasaderski radovi dio su građevinsko – obrtničkih radova za koje više nije potrebno ishoditi dopuštenje za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Konzervatorsko – restauratorske radove prema užoj specijalnosti izvode školovani restauratori sa licencom. Stupanjem na snagu novoga Pravilnika o uvjetima za dobivanje dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (NN 98/18), dopuštenje se više ne izdaje izvođačima radova na nepokretnom kulturnom dobru, ni pravnim niti fizičkim osobama. Radovi se izvode prema projektu ili troškovniku koji je u redovnom zakonskom postupku dobio prethodno odobrenje nadležnog Konzervatorskog odjela. Odobrenje se izdaje naručitelju posla, a ne izvođaču.

Prema Tehničkom propisu za racionalnu potrošnju energije obvezni ste izvesti ispitivanje testa zrakopropusnosti, što znači da je tim propisom vlasnik zgrade dužan ispuniti sve zahtjeve iz propisa i priložiti izvještaj na tehničkom pregledu zgrade.

Fuge na klinker fasadi su na bazi trass cementa te je vrlo vjerojatno da će fuge sa vremenom isvjetavati radi atmosferilija i difuzije vodene pare kroz zid tokom uporabe. To je nemoguće sprječiti jer je fizikalni proces u pitanju. Za spječavanje takvog isvjetavanja potrebno je prilikom izvođenja paziti da u podsustav ne ulaze atmosferilije te nakon adekvatnog sušenja kompletnog sustava (od 3-6 mjeseci) impregnirati površinu da se spriječi ulazak atmosferilija. U slučaju kada je "šteta" već nastala, jedini je način kompletnu površinu oprati solnim kiselinama te naknadno impregnacijom. Bitno je napomenuti da je slijed isvjetavanja normalna pojava te da neki estetski zahtjevi traže rustikalniji izgled uz pojavu isvjetavanja.